International Protection, Asylum or Subsidiary Protection

Ovim zakonom propisuju se načela, uslovi i postupak za odobravanje međunarodne i privremene zaštite stranca koji traži međunarodnu zaštitu, prava i obaveze stranca koji traži međunarodnu zaštitu, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom, stranca pod privremenom zaštitom, kao i uslovi i postupak za poništenje i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite.

Međunarodna zaštita stranca koji traži međunarodnu zaštitu obuhvata azil i supsidijarnu zaštitu.

Privremena zaštita odobrava se državljaninu treće zemlje i licu bez državljanstva u slučajevima masovnog priliva ili predstojećeg masovnog priliva lica iz trećih zemalja koja se ne mogu vratiti u zemlju svog porijekla, naročito ako postoji rizik da zbog tog masovnog priliva nije moguće efikasno sprovesti postupak za odobravanje međunarodne zaštite, radi zaštite interesa ovih lica i drugih lica koja traže međunarodnu zaštitu.

Azil se odobrava strancu koji traži međunarodnu zaštitu, koji se nalazi van zemlje porijekla, a osnovano strahuje od progona zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog mišljenja, zbog čega ne može ili ne želi da prihvati zaštitu te zemlje.

Supsidijarna zaštita odobrava se strancu koji traži međunarodnu zaštitu, a koji ne ispunjava uslove za odobravanje azila, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju porijekla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi da prihvati zaštitu te zemlje.

Državljanin treće zemlje ili lice bez državljanstva može izraziti namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu prilikom granične kontrole na graničnom prelazu.

Ako se državljanin treće zemlje ili lice bez državljanstva već nalazi na teritoriji Crne Gore, namjeru za podošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izražava u organizacionoj jedinici organa uprave nadležnog za poslove policije (u daljem tekstu: policija) u mjestu gdje se zatekne ili u Centru za prihvat.

Stranac koji traži međunarodnu zaštitu dužan je da podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu Ministarstvu, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od izražene namjere.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu neposredno se podnosi Ministarstvu na propisanom obrascu, odnosno usmeno na zapisnik, čime započinje postupak za odobravanje međunarodne zaštite.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, strancu koji traži međunarodnu zaštitu koji je smješten u zdravstvenoj ustanovi omogućiće se podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi.

Radi utvrđivanja identiteta stranca koji izražava namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, od stranca se uzimaju otisci svih prstiju i fotografija.

Policijski službenik, odnosno službenik Centra za prihvat, pred kojim je izražena namjera iz st. 1 i 3 ovog člana unosi podatke iz stava 5 ovog člana u evidenciju koju vodi i upućuje stranca koji je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu da se, u roku od tri dana, javi Ministarstvu radi podnošenja tog zahtjeva.

Smatraće se da stranac koji izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a ne da podatke u skladu sa stavom 7 ovog člana, odnosno bez opravdanog razloga ne javi se Ministarstvu u skladu sa stavom 8 ovog člana, nezakonito boravi u Crnoj Gori.

Stranac koji traži međunarodnu zaštitu ima pravo na: 1) boravak u Crnoj Gori; 2) slobodu kretanja u Crnoj Gori; 3) prihvat; 4) zdravstvenu zaštitu; 5) osnovno i srednje obrazovanje; 6) informacije neophodne za boravak i pravne savjete u vezi postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu i besplatne pravne pomoći; 7) besplatnu pravnu pomoć; 8) rad; 9) isprave u skladu sa ovim zakonom; 10) jedinstvo porodice.

Stranac koji traži međunarodnu zaštitu stiče pravo na rad protekom roka od devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku.

Postupak po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, kao i poslove prihvata i smještaja stranca koji traži međunarodnu zaštitu vrši organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Ministarstvo i drugi organi državne uprave sarađuju sa Visokim komesarijatom Ujedinjenih nacija za izbjeglice - UNHCR (u daljem tekstu: Visoki komesarijat) o pitanjima koja se odnose na strance koji traže međunarodnu zaštitu, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.

Ministarstvo će, uz saglasnost stranca koji traži međunarodnu zaštitu, omogućiti Visokom komesarijatu pristup podacima o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, o toku postupka i donijetoj odluci po zahtjevu.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, na saslušanju iz člana 42 ovog zakona može prisustvovati predstavnik Visokog komesarijata ili druge organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava i prava izbjeglica, odnosno azilanata, ako se tome ne protivi stranac koji traži međunarodnu zaštitu.